Poraz produbio krizu

Gorku pilulu progutali su Bijelo crveni dva kola prije kraja polusezone. Drugi poraz za redom sunovratio je momčad na dno tablice sa sve manjim izgledima da se prije zimske stanke popravi rezultatski neuspješna jesen. Zamisli trenera Toplaka igrači nisu znali preseliti na travnjak, za razliku od Kostrene, gdje su taktički dobro stajali, ali individualnim pogreškama uskratili sami sebi borbu za bodove, protiv Lučkog nisu uspjeli povezati svoju igru, nisu konkretnije ni zaprijetili uglavnom nezaposlenom vrataru Hendiji, preskakali su igru i svojim greškama otvarali protivniku prostor za kontra napade i prodore prema vrlo zaposlenom Krklecu, koji je odolijevao, no izdržao je sat vremena, a tada i on pokleknuo. 

Lučko je došlo s namjerom pobiejditi, to su momci i ostvarili. Na krilima raspoloženog Abramovića, koji je zadavao najviše problema domaćoj obrani, ali i Pelaića, Belaka, Lučića... brzo su oduzimali loptu i kontra prodorima napadali domaća vrata, što im je tri puta i uspjelo, jednom ih je za upis gola spriječilo zaleđe. No, sva tri pogotka uknjižio je Abramović, individualac, koji je u dobroj suradnji sa suigračima iskoristio tek neke od prilika. Zelina je nešto konkretnija bila tek u dvije situacije, odmah na početku, kada je Puretić dobro centrirao Grgecu, no najbolji strijelac Zeline nije uspio glavom dalje od Hendije. U 40. minuti pokušao je i Kotarski preuzeti rizik i sa svoje stoperske pozicije zajurišao u napad, no njegov slalom nije donio ploda, ali je upozorio igrače ispred sebe što bi im trebala biti zadaća. Isto je učinio i Janković, koji je pred kraj susreta također preuzeo prodor, no posluživanje Jeleča nije donijelo ništa efektnoga. Sve ostalo bili su jalovi pokušaji organizacije suvislog napada, potpuno neopasno po hendiju. Iako su u prvom dijelu i pružili nešto od svoje igre, pa i hrabro umarširali u nastavku, brzo su niti igre popucale, a loptu, posjed i prilike preuzeli gosti u plavim dresovima. Abramović je bio najopasniji igrač Lučkoga, no tijekom utakmice (pre)često su ga domaći ostavljali samog, zaboravljali na njega, a on se znalački izvlačio iz obruča protivnika i prijetio Krklecu. U devetoj minuti iznenadnim je šutem sa 16 metara pokušao iznenaditi zelinsku jedinici, nije mu uspjelo, u 29. oslobodio se čuvara i zapucao iskosa, no njegov pogodak poništilo je zaleđe. U drugom poluvremnu zaprijetio je Krklecu u 53. minuti udarcem s ruba kaznenog prostora, a u 65. postaje i konkretan. Daljinac s druge polovice hvata glavom na ulazu u šesnaeterac, spušta ju na zemlju i poslužuje Belaka na desnom boku, ovaj povratno Abramoviću, kojem ne preostaje da s desetak metara pogodi desni kut Krklecove mreže.  Samo tri minute kasnije isti dvojac ponovo u prilici. Kako je Abramović bio opkoljen domaćim igračima, poslužuje Belaka, no na njegov šut prema otvorenoj mreži završava pokraj vratnice. I konačno u 83. minuti gosti kažnjavaju propusnost domaće linije, ponovo je Abramović u glavnoj ulozi, elegantno je izbacio protivničke igrače, a potom pokraj istrčalog vratara mirno produljio u suprotni kut mreže. I na samom kraju još se jednom nalazi u dobroj situaciji, no Krklec obranjuje mrežu.